Ove srijede, točnije 11. prosinca, mladi švedski borac hrvatskih korijena, Anton Turkalj, ima priliku za pobjedu koja bi njegovo ime lansirala u sfere poznatih europskih MMA boraca. Radi se o grappling meču protiv dvostrukog bivšeg UFC izazivača i osobe koja je mnogim švedskim borcima pokazala put k MMA-ju, – Aleksandru Gustafssonu.

Anton je 23-godišnji MMA borac koji se u profesionalnoj karijeri natječe u poluteškoj kategoriji, do sada ima omjer 4-0 kao profesionalac, a kao amater je ostvario 24 pobjede i samo 3 poraza. U amaterskoj karijeri je ostvario impresivne rezultate. Posebno plodna godina za njega je bila 2017., kad je osvojio europsko zlato u Bugarskoj, zatim broncu na svjetskom prvenstvu u Bahrainu, a iste godine je bio rangiran kao najbolji amaterski borac svijeta u diviziji do 93 kilograma.

Njegov životni put je uistinu zanimljiv, nakon što se cijelo svoje djetinjstvo bavio nogometom, sa 16 godina je vidio Alexandra Gustafssona kako se bori te je odmah počeo razmišljati o MMA-ju. Te godine je na nogometu ozlijedio leđa te počeo sve više “mrziti” timske sportove. Odlučio se okušati u MMA-ju, nakon nekoliko treninga se zaljubio u taj sport te se njime počeo baviti na “puno radno vrijeme” kad je zbog silnih izostanaka izbačen iz škole.

”Izbačen sam iz škole jer nikada nisam bio tamo”, govori Anton o svojem životnom putu za MMA Novosti/Trinagle Group TV. “Škola me nije interesirala jer sam postao zainteresiran za cure i MMA. Mojima se to nije svidjelo, tata je tada govorio da nemam budućnost bez škole, ali ja sam znao da ću uspjeti u MMA-ju. Mnogo sam ‘partijao’ i trenirao dok sam išao u školu i pohađati nastavu mi je bilo naporno i dosadno. Uvijek sam imao dobre ocjene, svi profesori su me voljeli i nikome od njih nije bilo svejedno kad me ravnatelj izbacio, ali to je bila sudbina. Sada moj otac misli da odustajanje od obrazovanja nije bio problem za mene, imam budućnost u MMA-ju. Da nisam MMA borac sada bio imao neki dosadni posao, poput doktora ili odvjetnika. Možda se jednog dana vratim u školu, ali samo možda…”, kazuje uz smijeh.

Zbog svojeg sljedećeg protivnika sad zna što je MMA.

“Nakon ozljede na nogometu poželio sam trenirati neki sport gdje će sve ovisiti samo o meni. Kao klinac vidio sam Gustafssona kako se bori u UFC-u i poželio sam se boriti. Nisam točno ni shvaćao što je MMA kad sam krenuo s treninzima, ali nakon prvog treninga bio sam toliko fasciniran i odmah mi je bilo jasno da se time želim baviti. Bio sam vrlo discipliniran što se tiče treniranja, i sav moj talent za borbe je ubrzo isplivao na površinu. Mnogo sam se natjecao u Švedskoj, tako sam i dobio poziv u švedsku amatersku reprezentaciju. Nakon toga je bilo vrijeme za prelazak u profesionalce, u 2019. sam odradio četiri meča gdje sam upisao po jednu pobjedu ‘submissonom’ i nokautom te dvije tehničkim nokautom.”

 

Upitali smo Antona što je njegova specijalnost u MMA-ju.

“Moja specijalnost je zabavljati se”, odgovara uz smijeh. “MMA je za mene sada cijeli moj svijet, sve. To je moj posao i imam priliku za financijski osigurati sebe i svoju obitelj. Ne vidim sebe kao ‘grapplera’ ili udarača. Znam da imam sreće u životu jer ljudi koje sam pobijedio su duže u ovome od mene i duže su trenirali, ali je svaki od njih kavez napuštao pognute glave. Ne znam, možda je tako jer u meni teče hrvatska krv. ”

Prateći Antonovu karijeru primijetili smo da često nastupa u šorcu s hrvatskom šahovnicom, onakvom šorcu kakav je nosio Cro Cop kad je svojim highkickom ispisivao povijest u dalekom Japanu.

“To je bio logičan izbor šorca za mene, cijeloga života su svuda oko mene hrvatske zastave, s obitelji pričam na hrvatski, slavimo hrvatske blagdane, baka mi je cijelo vrijeme kuhala dalmatinsku hranu, možda sam zbog te hrane ovako velik i zdrav. Sebe smatram Hrvatom, kad Švedska igra protiv Hrvatske, moje lice je ukrašeno crveno-bijelim kockicama. Ja sam Hrvat.”

Davne 1966. godine Antonovi djed i baka su se zaputili u nepoznato. Djed je rođen u Gorskome Kotaru, a baka u blizini Zadra, no zbog iznimno loše situacije odlučili su se na odlazak u Švedsku kako bi svojoj djeci pružili bolju budućnost, no to se nije pokazalo kao lak zadatak.

“Da, to nije bilo nimalo lako. Pošli su za Švedsku s mojim ocem kojeg su bili dobili niti godinu dana ranije, nisu znali ni riječ švedskog ili engleskog jezika. Doselili su se u grad Geteborg, djed je naporno radio kao lučki radnik, a baka je kao čistačica i krojačica. Imali su poteškoća s pronalaženjem svojeg mjesta u društvu. Život im nije bio ‘med i mlijeko’ i zbog njih imam ogromnu dozu upornosti. Ako su oni mogli bez ičega postići sve što su postigli, onda i ja mogu učiniti isto s ovime što imam. Bez njih ja ne bih bio ovo što jesam.”

Anton će kroz nekoliko dana stati u kavez nasuprot Gustafssonu, a u slučaju pobjede ime Anton Turkalj će svima biti poznato.

“Ova borba mnogo znači za moju karijeru. Mlad sam, a Gustafsson je sportaš za kojeg svi u Švedskoj dobro znaju tko je i što je postigao. On je mnogo iskusniji od mene, ali će biti zabavno vidjeti kakav je moj grappling naspram grapplinga jedne od najvećih zvijezda europskog MMA-ja. Mislim da mogu pobijediti, plan je izmoriti ga, a zatim ugušiti. Ja sam kardio mašina. I u slučaju poraza, mislim da će ovaj meč biti odlična stvar za moju karijeru, no što će se točno dogoditi vidjet ćemo 11. prosinca.”

Aleksander Gustafsson je trenutno u službenoj mirovini što se tiče MMA borbi, no mnogi već sada Antona uspoređuju s Gustafssonom i za njega tvrde da će biti novi “The Mauler”.

“Nikada neću biti novi Gustafsson, već Turkalj. Alexander je prokrčio put za nas mlađe generacije švedskih MMA boraca i on će uvijek biti pionir švedskog MMA-ja. Bez njega Švedska ne bi bila na karti svjetskog MMA-ja. Svi mu trebamo biti zahvalni na tome.”

Uspoređujući 193 centimetara visokog Antona i isto toliko visokog Alexandra, Turkalj je uvjeren da će svoju karijeru odraditi u UFC-u, samo s drukčijim ishodom nego što je to bilo u slučaju s Gustafssonom.

“Znam da mogu postići više nego Gustafsson u UFC-u, ma i više nego većina drugih poluteškaša. Ubrzo ću doći u UFC i pomesti pod sa svima koji stanu nasuprot mene. Uzet ću pojas prvaka u poluteškoj i teškoj diviziji, obraniti ih nekoliko puta, a zatim se povući iz sporta dok sam još uvijek lijep.”

Zanimljivo je bilo čuti što Turkalj i njegov menadžerski tim planiraju za godinu 2020.

“Imamo ponude većih promocija i s istoka i sa zapada. Nakon meča s Alexom ćemo sjesti i vidjeti što je najbolje za mene. Plan je da u sljedećoj godini odradim četiri MMA borbe, odem u Ameriku trenirati, ne znam još u koju dvoranu točno, ali bila bi čast i trenirati s Mirkom ‘Cro Copom’, dobro bi mi došlo usavršiti lijevi highkick.”

Turkalj često odmara u Hrvatskoj, a od njega se mogu čuti samo riječi hvale za Lijepu Našu.

“Kad god sam u Hrvatskoj u posjetu rodbini osjećam se kao kod kuće. Hrana, ljudi, priroda, sunce, more, to je nešto neopisivo dobro. S razlogom je Hrvatska TOP turistička destinacija na svijetu. Otiđem na plažu i toliko je predivnih cura okolo da jednostavno ne mogu vjerovati, otiđem u klub i ostanem bez riječi. Naše cure su najljepše na svijetu. Zadar, Šibenik, Split, Hvar… ne zna se koja je cura ljepša od koje. Mnogi kažu da su Šveđanke najljepše cure na svijetu, ja odgovorno tvrdim da takvi ljudi nikada nisu bili u Hrvatskoj. Planiram na neko vrijeme preseliti se u Hrvatsku kako bih naučio tečno govoriti hrvatski jezik, odraditi nekoliko borbi u Hrvatskoj i naći si prelijepu Hrvaticu za ženu.”

Anton Turkalj je uistinu zanimljiva i karizmatična osoba, a kao borac iznimno talentiran i uporan. Vjerujemo da ćemo kroz dvije godine pisati o Antonovim uspjesima u UFC-u. Želimo mu svu sreću u daljnjoj karijeri.

Razgovarao: Vice Stanišić
vicestanisic@gmail.com